Hladnoća studenog danas je u zraku, ali i u našim srcima. Teško je ostati ravnodušan dok se prisjećamo dana kada je, prije 34 godine, naše Ernestinovo palo u ruke agresora. Dan kada je naš dom pretrpio bol, razaranje i gubitak koji se ne mogu izmjeriti.

U sabranosti i molitvi, zajedno s obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, s brojnim izaslanstvima, prijateljima dragovoljcima Domovinskog rata i našim sumještanima, odali smo počast žrtvama koje su položile ono najvrjednije – svoje živote. Njih 41, čiji su životi nasilno prekinuti, i još 6 nestalih za kojima obitelji i dalje tragaju, ostavili su neizbrisiv trag u srcu našeg sela.

Brojke mogu prikazati razmjere tragedije – od poginulih i nestalih do potpunog razaranja Ernestinova – ali ne mogu opisati bol, prazninu i tugu koje se nose cijeli život. One se ne mogu iskazati riječju… tuga je nemjerljiva i neprežaljena…jer kako nastaviti dalje?!… i zaboraviti svoje nemilije?! Zaboraviti ratne strahote?! Zaboraviti nedjela?! Zaboraviti tamu zločina i težinu oproštaja?

Oprostiti možemo i moramo, jer nas tako uči naša katolička vjera..

Zaboraviti nećemo nikada, jer istinskim vrijednostima Domovinskog rata učili smo i učit ćemo svoju djecu i mlade…

Poklanjamo se i poklanjat ćemo se enormnoj žrtvi stradalnika Domovinskog rata, jer smo im vječito zahvalni…na temeljima slobode!

…na tim istim temeljima gradit ćemo iz dana u dan, neumorno i ustrajno, bolje sutra za koje su se borili, stradavali i ginuli, u koje su vjerovali!

Neka im je vječna hvala i slava, neka im je laka naša slobodna Hrvatska gruda!!!