Naselja

ERNESTINOVO

Prvotni zaštitnik Ernestinova i bogomolje bio je sv. Vendelin, pustinjak (VI.-VII.st), ali je 1974. godine za zaštitnika Ernestinova uvedeno Presveto trojstvo – najveća kršćanska tajna: Bog je trojedini, tj. tri su osobe u Bogu, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti, a jedna božanska narav.

POLOŽAJ

Ernestinovo se nalazi 12 km južno od Osijeka na cesti Osijek – Vinkovci. Susjedna mjesta su mu na sjeveru Antunovac, na jugu Laslovo, zapadno Ivanovac. Pred Ernestinovom, idući cestom Osijek – Vinkovci, lijevo od kanala nalazi se malo naselje Divoš (Diosch), koje je naseljeno poslije Prvog svjetskog rata, a zapadno od Ernestinova Paulin Dvor, jugozapadno Petrova Slatina (Lanka). Okolo Ernestinova nekad su se nalazila veleposjednička imanja (pustare) Seleš, Vrbik, Vamoš – pustara (Amalino polje) i Šmit-pustara (Franjin dvor), a u središnjem dijelu mjesta Rainer-pustara, koja je zapravo bila temelj osnivanja novog naselja Ernestinova.
U drugoj polovici 19. stoljeća bila je sve veća potražnja za novim obradivim površinama s jedne strane, a s druge strane dugovi su pritiskali posjednika baruna Adamovića. Stoga je Adamović 1865. godine prodao zemljište osječkim građanima Hermanu Eisneru i Juliju Kleinu, tadašnja pusta područja.

Novi vlasnici su tražili marljive stanovnike koje bi naselili na ta područja. Takve stanovnike su našli u mjestu Krnjanja u Bačkoj, sve odreda Nijemce. Kad su ih vidjeli kako marljivo rade u polju, rekoše Eisner i Klein: ˝Solche Leute könnten wir brauchen˝ – takve ljude mi trebamo. Nakon pregovora sa svakom obitelji, obećano je svakom kućedomaćinu za kuću s potkućnicom i vrtom do 1 jutra, 1 jutro pašnjaka, i 1 sesije oranice (8 jutara) uz otplatu na 20 godina u godišnjim obrocima od 17 forinti, nakon čega bi zemljište prešlo u njihovo vlasništvo.

Novo naselje je dobilo ime po gospodarici posjeda, gđi Ernestini Klein ˝ Ernestinenhof ˝. Kasnije se zvalo Ernestinovac, na službenom hrvatskom jeziku Ernestinovo, a na njemačkom Ernestin. Iz Krnjaje je došlo 37 obitelji, iz Odžaka 12 obitelji, iz Srpskog Miletića 2 obitelji, iz Filipova 1 obitelj, a iz Novog Sivca 1 obitelj.

STANOVNIŠTVO

Ernestinovo je 1991. godine brojalo 1.495 stanovnika, a nakon Domovinskog rata (prema popisu 2001. g.) broji 1.005 stanovnika; dakle 490 ljudi ili 30% manje. Sjedište je Općine u kojoj je i Laslovo i Divoš. U župi je evidentirano 800 vjernika katolika. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Ernestinovo imala je 2.225 stanovnika, raspoređenih u 3 naselja:

  • Divoš – 52
  • Ernestinovo – 1.142
  • Laslovo – 1.031

POVIJEST

Ernestinovo, danas općinsko mjesto u Osječko-baransjkoj županiji. Začeci sežu do 1865. godine. Tada je to bilo močvarno zemljište. Bačka je u to vrijeme bila prenapučena Dunavskim švabama. Te su godine veleposjenici Klein i Eisner kupili gospodarsko dobro na kojem počiva današnje mjesto. Iz Bačke su naselili 53 obitelji dunavskih Švaba. Svakoj obitelji je sagrađena kuća, dobila je vrt i 8 joha zemlje. Naselje je dobilo ime po gospodarici posjeda, gospođi Ernestini Klein “Ernenstinenhof”.

Mjesto se uz dosta teškoća (suše 1866.-1869., poplave 1870.-1873.-, kolera 1871.) postupno razvija i 1922. godine se formira limena glazba, 1924. godine dobrovoljno vatrogasno društvo, 1926. godine savez čitatelja. Misa se služi u “Kući molitve”, jer u selu nema crkve.
Na žalost, najveći dio stanovnika švapskog mjesta krajem 1944. godine napušta mjesto uslijed progona od partizana i Rusa, te ostaje samo četrdesetak obitelji, kojih je većina deportirana u logor u Valpovu. U napuštene kuće dolaze kolonizirane obitelji iz Dolca Donjeg, Kninske zagore i okolice Donjeg Lapca.

DOMOVINSKI RAT

Mjesto Ernestinovo je u ovom ratu pretrpjelo velika razaranja, s mnogo poginulih i nestalih osoba. Najgore je ipak prošla crkva tek sagrađena 1978. g., bila je gotovo potpuno razorena. Ono što su mještani uz pomoć mnogih darovatelja iz Australije mukotrpno gradili, u jednom danu pretvoreno je u pepeo. Uništena su umjetnička djela kipara naivaca iz ernestinovačke kolonije što su kroz niz godina poklonili crkvi.

 

LASLOVO

Laslovo, naselje u općini Ernestinovo, Osječko-baranjska županija, smješteno je na lijevoj obali rijeke Vuke, 6 km jugoistočno od Ernestinova.

POVIJEST

Laslovo je staro mjesto, koje se spominje u pisanim dokumentima u srednjem vijeku s rkt. Župom i crkvom posvećenom sv. Ladislavu Szent-Laszlo, po kojoj je i selo dobilo ime. Crkvu je dao podići ugarsko-hrvatski kralj Ladislav 1404.g. Laslovu je pripadalo više sela: Neboysa 1413.g.; Bayafalwa 1413.g.; Szikus 1389.g.

Zaštitnik sela je sv. Ladislav , ugarski kralj (1040. – 1095.) koji se slavi 27.lipnja. Prvi podaci do kojih smo mogli doći govore o vremenu turske okupacije, spominje se da je tada postojalo otprilike dvadesetak kuća. Godine 1617 spominje se 19 obitelji ali prvi službeni podaci popisa stanovništva 1697 g. govore o 13 obitelji (Tót Péter, Bencze Jánosz, Matti Gyuka, Borbás Jánosz, Pilis Miklós, Gyöke István, Szábo György, Gyöke Illés, Ivo István, Kovács Miklós, Varga János, Bocka János, Geci János).

U Laslovu je većina stanovnika bila mađarske nacionalnosti, kalvinske vjeroispovijesti. Tu je bila reformirana župa, općina, škola i željeznička postaja. U tu je općinu spadala pustara Vrbik, nastala u drugoj polovici 19.st. Naselje Vrbik iskazivalo se od 1900.g. pod imenom Füzes.

1910 g. postavljena je u pogon željeznica od Osijeka do Vinkovaca koja je bila u pogonu sve do 90′ tih godina kada je došlo do rata. Već 1892 postojala je mađarska škola u selu, službeno priznata sa strane tadašnje vlasti- Pripadnici drugih nacionalnosti doselile su se poslije i za vrijeme drugoga svjetskoga rata.Hrvati, Srbi, Mađari, Talijani, Muslimani, Makedonci , Nijemci , Poljaci živjeli su zajedno, štoviše sve nacionalnosti su preuzele mađarske običaje i jezik te se uklopile u zajednicu.

Prema službenom popisu stanovništvo Laslova od 1857.g. kretalo se ovako

GodinaLaslovoVrbik
1857.754
1869.925
1880.832
1900.952
1910.99026
1921.920111
1948.1244220
1961.1248220
1971.1294179
1981.136894
1991.1298

 

1920 godine otvara se pošta. 1924.g. agrarne vlasti su otuđile jedan dio zemljišta iz vlasništva veleposjednika Gustava pl. Reisnera i dale doseljenim Laslovčanima za potkućnice. To se zemljište nalazilo pokraj samog kolodvora te je tu osnovano 1925.g. novo naselje zvano Vendelovac,a ime je dobio po Tapisa Vendel-u prvoj osobi u toj ulici, nakon njih ubrzo dolaze i Beles, Takac, Bognar, Vaci. Zbog izoliranosti od ostalog dijela stanovništva, mađarski jezik u Laslovu je zadržao stare, arhaične karakteristike gotovo do danas. Tradicionalan život u Laslovu se zadržao sve do dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. 1946 godine nastaje Kulturno-umjetničko društvo Petefi Šandor. Imali su narodnu nošnju sličnu slavonskoj. Tijekom velikosrpske agresije od 1991. godine poginuo je u ratu 21 Laslovčanin, u progonstvu ih je umrlo 60, zatočeno (nestalo) 11, a s nepoznatim boravištem 40. Dana 24.studenog 1991. srpski je agresor protjerao Laslovčane, te ih se 1.018 sklonilo u okolicu Osijeka.

U Laslovu su postojali slijedeći objekti društvene infrastrukture do 1991. godine:

  • Osnovna škola s pratećim igralištima
  • Zdravstvena stanica s ljekarnom
  • Društveni dom s dvoranom za 500 osoba sa knjižnicom i čitaonicom, dvoranom za vjenčavanje, etnografskim muzejom i opskrbnim centrom,
  • Vatrogasni dom,
  • Kalvinska crkva sa župnim stanom,
  • Dom molitve za pentekostalne vjernike,
  • Molitveni dom za novovjerce,
  • Mjesno groblje,
  • Objekti mjesnog odbora
  • Nogometno igralište s pratećim objektima.

Svi su objekti u Laslovu za vrijeme velikosrpske agresije 1991. godine do temelja razoreni.

Pred samu agresiju 1991. godine Laslovo je imalo 1298 stanovnika, od kojih je bilo 580 Mađara (44.7 %), 508 Hrvata (39.1 %), 81 Srba (6.2 %), te 129 ostalih (9.9 %).
U sklopu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, selo Laslovo vraćeno je u hrvatski pravni poredak 15.siječnja 1998. godine.

DIVOŠ

Naselje u općini Ernestinovo, Osječko-baranjska županija, smješteno je uz Bobotski kanal, u mikroregiji Dravsko-dunavske nizine Istočnohrvatske ravnice, 1 km sjeverno od naselja Ernestinovo.

Po popisu stanovništva iz 2001.g. Divoš ima 52 st. Sa prosječnom godišnjom stopom pada -6,79%. Površina naselja je 2,56 km², a prosječna gustoća naseljenosti je 20st/km². Broji 21 domaćinstvo od čega žene čine 66,7%. Od 1948 zaselak je naselja Ernestinovo, a od 1953. samostalno naselje.

Pripada župi sv. Rozalije djevice iz Ivanovca.